KLAVIR


Piše: Rastko Ivanović

U jednij sceni iz filma "Klavir", rediteljke Džejn Kempion, Ada ili barem jedna od njih ostaje prikovana za dno okeana vezana lancima za svoj klavir dok druga uspeva da se oslobodi i ispliva na površinu nekog od svojih bilo prethodnih bilo potonjih života. Jer svi smo mi već bili mrtvi pre nego što smo živeli i odatle smo izašli kao živi. Mrtvi smo bili pre i mrtvi ćemo biti posle. Kao što smo mrtvi i za vreme samog života jer nas višestruke smrti prate kao i različiti fantomi koji nisu nužno neprijateljski. Ali tog juna 2017. ja sam bio i te kako živ. Naravno zahvaljujući Neveni i njenom prisustvu u mom životu.

18. juna 2017. LP Duo je u pratnji orkestra Beogradske filharmonije izvodio upravo kompozicije Majkla Najmana iz filma "Klavir".

Krajem prošlog veka Najman je svojim inovativinim i progresivnim delima reformisao svet klasične muzike. U pitanju su dela koja ne samo da nisu odbijale ljude koji inače ne slušaju klasičnu muziku već su širom prigrlila i one zaljubljene u pop i rok zvuk. Jer u svojoj eklektičnoj mreži zvukova i uticaja Najman je uspeo da poveže Mocarta i Persla s jedne s rokenrolom pedesetih s druge strane kao i sa kvazi-feminističkim tekstovima sumerske provenijencije i još čitavim nizom drugih pikantnih uticaja koji će nepovratno olabaviti granice između umetničke i popularne muzike. A nešto slično su godinama unazad radili i Andrija Pavlović i Sonja Lončar u okviru svog LP Dua.

Sve kockice su se poklopile i pozvao sam tog četvrtka Nevenu da mi se pridruži na Kolarcu. Rekla mi je kako misli da će stići ali u minut do osam nje još uvek nije bilo. Odgovorila mi je na poziv i rekla da će kasniti i da je bolje da ja uđem sam.

U pauzi koncerta Nevena mi je ostavila poruku u kojoj je napisala kako je prvu polovinu koncerta preslušala u foajeu Kolarca budući da je slučajno naletela na drugaricu, kojoj je pao šećer pa su morale da skoknu do obližnje pekare kako bi ova nešto prezalogajila. U tom času nadamnom se svojim čvrstim, vlaknastim i jednoobraznim telom nadvila Vesna i rekla mi kako sam ja dobar i naivan a kako Nevena stalno nešto laže i koristi druge ljude. Po završetku koncerta Nevena se pred nama pojavila u društvu svoje drugarice. Bila je to Marija.

Upravo tad negde iz mraka Kinoteke došao je i specijalista za Crni talas i hip-hop Greg De Kjur, s kojim smo kratko proćaskali nakon što smo krenuli dalje u noć.

Veče pre koncerta u Beogradu je u okviru Filozofskog teatra u Narodnom pozorištu gostovao eminentni filozof i kulturni kritičar Boris Buden. Tom prilikom sam s njim poveo razgovor o teologiji oslobođenja. O tome kako Isus zapravo nije poticao na socijalnnu stabilnost već na socijalne nemire. Jer u njegovom slučaju radilo se o nemilosrdnoj ljubavi, o onoj ljubavi koja svoju razliku u svet uvodi bilo putem ognja i mača bilo putem srpa i čekića. A u oba slučaja ma koliko bili grubi mi da bismo sproveli ovu nemilosrdnu ljubav moramo i ostati nežni. Jer kako je čuveni revolucionar voleo da kaže to što ćemo saseći cveće neće zaustaviti Proleće. Budući da je na prethodnom Filozofskom teatru 10. aprila slušala najradikalniju časnu sestru Evrope Terezu Furkadas Marija je itekako dobro korespondirala sa svim ovim idejama.

Jer, Marija je kako ću joj to jednom prilikom reći za mene predstavljala tihi vulkan erudicije. Osobu s kojom ste u razgovoru mogli da meandrirate od tema u rasponu Mahajana budizma preko odbacivanja "čoveka" u delima Mišela Uelbeka pa sve do komentarisanja psihodeličnih košmara u romanima Roberta Bolanja. Ali ono što je bilo daleko bitnije je to što je Marija bila divna osoba puna jedne gotovo pa materinske nežnosti.

Neko pored koga ste mogli da se osetite kao u predivnom zimskom snu u kojem je brzina iznenada usporila. Neko pored koga ste mogli da oslušnete i tišinu to dragoceno sklonište od civilizacije koja je već odavno prerasla ni u šta drugo nego u zaveru buke.

Jer Mariju baš kao ni Nevenu nisu grejale sve te galaksije lajkova pristigle s udaljenih delova Fejsa. Ne, Marija je u svom srcu tražila mir a nikako ne Gugl s njegovom petokrakom. I samim tim Mariji još uvek lajkovi nisu postali deo unutrašnjih organa. Nije bila jedna od onih osoba koje bi jele Smoki pa potom pitale nirvanu da li je smršala i kakva joj je šminka pride.

Ne, Marija je bila neko ko je s ponosom umeo da iznese breme svog Sopstva. I iako će vam sve ovo zaličiti pomalo na "zapadnjački budizam" kao na dominatnu ideologiju našeg globalnog kapitalizma, u kojem nam je potreban uvek neki fetiš koji će nam omogućiti da podnesemo tako često nepodnošljivu istinu, Marija nikako nije bila eksponent naše vajne nove botoks duhovnosti. No, ponekad je i u njoj tinjao bes koji bi s vremena na vreme umela da ispolji na Neveni toj devojčici koja je svuda oko sebe neštedimice rasipala svoju toplu svetlost delujući kao neko ko je čitav svoj život proveo u zemlji ilustrovanih knjiga, dobroćudnih pasa, narandžinih stabala, udaljenih morskih obala i večito nasmejanih lica. Bila je to devojčica, koja se trudila da ugrabi sunce i da se poigra s njegovim koliko oštrim toliko i iskričavim zracima. I zato smo je valjda svi toliko i voleli i bili ljubomorni kada ne bi bila pored nas.

Prolazeći pored Filološkog fakulteta Nevena ga je pomešala s Filozofskim što je kod Vesne kako će mi sutradan reći izazvalo gnev pa je u tom trenutku rešila da nas napusti uz izgovor da žuri na autobus da bi mi dan kasnije govorila kako je Nevena prevejani manipulant koji se naokolo hvali kako pored porodične kuće ima još i tri stana, kako želi da uzme državljanstvo Španije kao Sefardska Jevrejka i kako ona nije nikakav specijalizand iz radiologije a verovatno čak nije ni doktorka.

I da, Nevena kao neko kome se učinilo da je zakasnila na sve moguće vozove svog života bila je neko ko je oko sebe širio mrežu uglavnom nekih sitnijih laži koje su joj omogućavale da lakše prebrodi noć. Ali je Nevena za mene bila kao nekakav zaseban svemir, kao obeležen kosmos koji se nalazio unutar ovog drugog, plavog, golemog i svetlucavog svemira.

Mi danas živimo u vremenu u kojem pisci loše pišu, jer moraju da se pretvaraju kako im je jezik živ, u vremenu u kojem parlamentarci moraju uzalud da donose zakone kako bi mogli da simuliraju politički život naših nacija larvi i u kome su religije postale bez milosti jer ne umeju više ni da pohode a ni da blagosiljaju grobove. I baš zato su nam potrebne sablasti, koje će nam svojim dečijim glasom reći da svi gradovi i jezici Evrope preživljavaju kao duhovi i da samo onaj ko bude znao da bude intiman i prisan sa njima, ko bude umeo da ponovo sroči i upamti oskudne reči i isto takvo kamenje će moči da se nada da će se pred njim otvoriti prolaz u kojem će istorija odnosno život sam konačno i to sasvim iznenada ispuniti svoje obećanje.

A Nevena baš kao i Marija za mene i jesu bile to obećanje o boljem. Nada da ćemo hodajući zajedno uspeti da napravimo put. I izgradimo zajedno most koji će nas provesti iznad ambisa ništavila.


http://fluidnizivot.blogspot.rs/2017/06/najman.html

http://fluidnizivot.blogspot.rs/2017/10/lp-duo.html






Коментари

Популарни постови